Prof. dr BOŽO MIHAILOVIĆ: PRIORITET BUDUĆNOSTI NAD PROŠLOŠĆU Reviewed by Momizat on . ( Tekst integralno objavljen u dnevnom listu Vijsti od 12. maja 2021. godine) Naša je već istorijska tradicija u Crnoj Gori da se više bavimo prošlošću, a mnogo ( Tekst integralno objavljen u dnevnom listu Vijsti od 12. maja 2021. godine) Naša je već istorijska tradicija u Crnoj Gori da se više bavimo prošlošću, a mnogo Rating: 0
You Are Here: Home » AKTIVNOSTI » Prof. dr BOŽO MIHAILOVIĆ: PRIORITET BUDUĆNOSTI NAD PROŠLOŠĆU

Prof. dr BOŽO MIHAILOVIĆ: PRIORITET BUDUĆNOSTI NAD PROŠLOŠĆU

Prof. dr BOŽO MIHAILOVIĆ: PRIORITET  BUDUĆNOSTI  NAD PROŠLOŠĆU

( Tekst integralno objavljen u dnevnom listu Vijsti od 12. maja 2021. godine)
Naša je već istorijska tradicija u Crnoj Gori da se više bavimo prošlošću, a mnogo manje budućnošću. Činjenica je da i dalje volimo medalje. S druge strane, neosporno je da je budućnost povezana sa prošlošću i da je njom ( pogotovo u kratkom roku) determinisana, ali se od nje ne živi. Moramo da shvatimo da se živi od budućnosti i „za“ budućnost. Isto tako su nam „puna usta“ Politike, jer ona kod nas dugoročno opstaje kao veoma unosno zanimanje. Politika postaje biznis, vrlo profitibalian za pojednica. Pripadnost partiji je ulaznica za funkciju. Dominacija partijske i funkcionalne pameti, nad strukom i naukom se teško (ili nikako) mijenja. A upravo su nam potrebne kvalitativne promjene u svim ovim ( uvodno) navedenim oblastima. Onoliko koliko se u njima budemo prestrukturirali, toliko ćemo ostvarivati ekonomski, a posredstvom njega i društveni napredak. Ovaj proces „tranzicije“ mora, što je moguće kraće, da traje. Iskustvo pokazuje da je svaka tranzicija bolna, pa ni ova neće biti drugačija. Na drugoj strani, ne zaboravimo da se vrijeme odvija eksponencijalnom krivom.
Koncept višeparlamentarnog (gradjanskog) društva podrazumijeva da se poslije osvojene vlasti pobjednici okrenu realizovanju ponudjenih programa, na osnovu kojih su dobiijeni izbori. Od prvog dana svakoj novoj vlasti mora da bude primarna realizacija predizbornog koncepta u funkciji integralnog iskorišćavanja resusrsa ( ljudskih, materijalnih, nematerijalnih…) po principu znanja, radinosti, efikasnosti, a ne partijske pripadnosti. Niko se ne smije ponašatii tako kao da svijet od njega počinje. Ako se to desi, rezultat takvog pristupa se obavezno vraća kao bumerang. Sve je, u većoj ili manjoj mjeri, neki oblik kontinuiteta.

ZDRAVLJE, ZNANJE I EKONOMIJA
U više od godinu dana djelovanja korona pandemije, koja je je obezglavila svjetsku ekonomiju, možemo doći do opšteg zaključka da: ništa nije kao što je bilo, a izgleda i neće brzo biti. Pandemija je iznenadila sve, pa i medicinare. Sjetimo se raznih kontroverznih izjava svjetskih naučnika iz ove oblasti ( a i sad ih možemo zapaziti). Zato treba da shvatimo da „nove nužde radju nove sile“ . Ni u ovoj pandemiji nijesu svi jednako prošli. Najrazvijeniji su ( ko i uvijek) manje imali negativnih posledica. Oni su, zahvaljujući nivou nauke, relativno brzo pronašli ( nadamo se!) vakcinu protiv ovog svjetskog zla. Istovremeno otvorili su prostor za novi(e) biznis(e), čija realizacija tek počinje. Svakog dana čujemo da, u nedovoljno razvijenim zemljama, nedostaje mnogo vakcina za njihovo stanovništvo. To je stav i Svjetske zdravstvene organizacije, koji se više puta ponavlja.
Šta nama, kao maloj i nedovoljno razvijenoj zemlji, u takvim okolnostima, valja činiti? Pitanja i problema je mnogo više nego valjanih odgovora. Ipak, narodski rečeno: „iz ove se kože nikud ne može“. Čekanje može samo usložiti situaciju, u svim oblastima, a pogotovo ekonomsku. Sa opšteg stanovišta, a polazeći od naše konkretne situacije, čini se da je model predloženog trougla ( zdravlje, znanje i ekonomija) adekvatan za simultano rješavanje problema. (Trogao je, inače, vrlo interesantna geometrijska figura). Iako su sva tri njegova kraka bitna ( da bi uopšte bio trougao), na vrhu je „zdravlje“, a sa njim znanje ( kao putevi savremenog razvoja) i ekonomija kao osnov za „puni vagan“. U ekonomiji se čuda ne dešavaju preko noći. Sa stanovišta teze, koja se razvija u ovom tekstu, nije se zgorega podsjetiti jedne stare anegdotice: kad su se dva čovjeka sreli na seoskom putu, pa poslije pozdrava, prvi upita prijatelja, koji tjera natovarenog konja, šta je u tovaru? Ovaj odgovori: „tjeram mir u kući“, misleći na brašno, pa dodade: „ kad su čeljad sita, mirna su, a kad su gladna, svi se medjusobno roguše“!
Činjenica je da smo, kao posledica korona virusa, doživjeli značajan ekonomski pad, u svim relevantnim parametrima. Velike su i ljudske žrtve. Crnoj Gori, u ovoj kompleksnoj situaciji, je potrebno da se okrene sebi ( „u se i u svoje kljuse“) . Šta to znači ? Okretanje sebi znači da se usmjeriimo na svoje znanje i resurse ( integralno uzev); da zaboravimo partijske i svake druge podjele i da konačno shvatimo da nam niko ne može naše probleme riješiti, ako ih mi sami ne ublažavamo i postepeno eliminišemo. To nikako ne znači da se zatvaramo, već naprotiv, da budemo otvorena ekonomija. Suviše nas je malo da bi se dijelili po bilo kojem osnovu ( partijskom, vjeskom, teritorijalnom…). Moramo pandemiju shvatiti i kao šansu za novi tip ( model) razvoja. A, to dalje znači integrisanu medjusobnu saradnju ( po svim nivoima), razumijevanje, razmjenu mišljenja, a ne samo-dovoljnost i filozofiju da „sam sve znam i nikoga ne treba da (po)slušam“. Da li je to sada tako? Postavimo sebi pitanje: kad je bio zadnji put okrugli sto ( naprimjer) o pravcima razvoja Crne Gore ili o aktuelnim pitanjima funkcionisanja naše ekonomije, ili drugim važnim ekonomskim pitanjima? Zatovrenost je svojevrsna čaura, a u čauri nikad nije dobro. Ona mora da se otvori – što prije to bolje. Mora se što prije eliminisati princip dominacije partijske i funkcionalne pameti, koja nas vodi, ne prema napretku, već sigurnom nazadku.
Bazični principi našeg ekonomskog razvoja treba da budu: korišćenje savremenih IT znanja i domaće pameti, otvorenost, saradanja u okviru regiona ( i šire), maksimalno iskorišćavanje prirodnih resursa, štednja na svim nivoima ( pogotovo u državi), razvoj na osnovu realne ( a ne „papirnate“) ekonomije i korišćenje ljudskih potencijala, na baz novog koncepta tržišta rada.

(POTENCIJALNI) PRAVCI RAZVOJA

Iako je pravce razvoja realno moguće definisati ( odrediti) tek na osnovu više parcijanih naučnih studija, te „svodne“ studije, ipak se, polazeći od višedecenijskog naučno-istraživačkog i rada u praksi, izlažemo riziku da ih ovdje samo pobrojimo, bez posebne analize. Simbolika je u broju deset, kao najveće univrzitetske ocjene!
1. Društvena digitalizacija. Ovo je svjetski trend, koji će se samo ubrzano nastaviti, i niko ne zna dokle će stići. Jedno je sigurno: ko ne bude u ovom trendu nema mu mjesta na svjetskoj ( tržišnoj) pozornici. Digitalizacija treba da bude glavni protivnik sporoj i skupoj administraciji. Naša mlada generacija je sasvim „ u toku“ i treba je usmjeravati prema ovom biznisu. Pod ovim se takodje podrazumjeva stalno i novo „opismenjavanje“ ;
2. Povezivanje sa kompanijama iz okruženja, EU i šire, na bazi osnivanja njihovih filijala, kroz stimulativne poreske olakšice za prvih pet ( ili više) godina rada. Za nas je, kao malu zemlju, nekad dovoljno da proizvodimo neku komponentu ( u jednom referatu u CANU, slikovito sam rekao „ da ako Crna Gora ne može da proizvodi namještaj za Italiju- može dio, što je za nas kao malu zemlju, dovoljno) ; ne mora to biti uvijek finalni proizvod;
3. Korišćenje neiskorišćenih izvora energije, prije svega obnovljivih ( sunce, vjetar, ali i hidro-energiju – ne na dosadašnji način!). Ovdje su izuzetni potencijali, koji se uklapaju u sve „zelene strategije“, i za koje se mogu dobiti povoljni uslovi za rzvoj (oprema, investitori, kreditiranje i dr.);
4. Poljoprivreda, na novim osnovama, je posebno važan pravac razvoja za nas. U ovoj oblasti vrijedi stara narodna mudrost: „ od čeg vakat, od tog i vrijeme“. Polprivredna proizvodnja ima svoje- prirodne zakone. Efekti u nekim sektorima (plastenička proizvodnja, naprimjer) se mogu ostvariti za devedest dana, drugima za godinu, dok je u oblasti stočarstva potreban period od tri godine. Pri koncipiranju novog modela razvoja se mora imatii u vidu niska akumulativnost, pogotovo u primarnoj proizvodnji, i činjenica da mnogo uspjeha zavisi od prirode ( grad, bolesti, poplave, suše…), a ne čovjeka. Za uspjeh u ovoj oblasti je potrebna državna politika, a ne prepuštanje ćudima tržišta. Moramo znati šta hoćemo!
5. Racionalno gazdovanje šumama. Konačno smo shvatili ( nadati se) da nema neiscrpnih izvora, a pogotovo šumskog fonda. Racionalnim pristupom, sa visokim stepenom prerade i pošumljavanjem, moramo i možemo učiniti napredak u ovoj oblasti;
6. Regionalni razvoj po principu poštovanja klime, reljefa, tradicije i novih znanja. Ovdje treba konsultovati naše domaćine, koji će nas naučiti šta treba raditi. Mora se izaći na teren, a zaboraviti kabinete. Ovo pitanje treba rješavati odlučnom državnom politiikom, da se stvore uslovi za bolji život u svim (sub) regionima;
7. Kreiranje novog tržišta rada je važna poluga za realizaciju bilo kojih prioriteta. Zaboravimo onu našu izreku: „ uči sine da ne bi radio“. Umjesto nje treba da važi nova sintagma: „uči da bi više radio“ ( i imao). Promjene u ovoj oblasti su na sistemu obrazovanja, počev od vrtića do univerziteta;
8. Dalji razvoj sektora usluga ( ne samo turizma). Postoje zakonistosti proprcionalnog odnosa u stvaranju BDP i razvijenosti, u smilslu da što je zemlja razvijenija, sektor usluga je više zastupljen. Razvoj turizma ne treba zaustavljati, ali treba podizati kvalitet naše ( integralne) usluge na veći nivo, jer će se tako povećavati profitibilnost;
9. Korišćenje evropskih fondova može da bude jedna od važnih poluga našeg razvoja. Za ovaj izvor finansiranja neophodno je koordinirano djelovati, kako bi se pripremili kvalitetni projekti;
10. Stimulisanje preduzetništva pod sintagmom: Crna Gora- preduzetničko društvo. Ovaj segment namjerno stavljamo pod brojem „deset“ kao podlogu za sve što je prethodno navedeno. Njega shvatamo kao integralnu društvenu infrastrukturu, sa ciljem da država ne brine o zaposlenju pojedinca. Država nije dobar preduzetnik, ali svaki oblik preduzetništva mora stimulisati ( zajedno sa bankama i drugim finansijskim institucijama), od bespovratnih, preko beskamatnih do sredstava sa motivirajućim kamatnim stopama. U tome je posebno važno obrazovanje za podsticanje preduzetništva, koje je sada nedovoljno.

SINTEZA

MI smo tu gje jesmo; odavde pobjeći ne možemo ( i ne treba). Problemi su da se rješavaju, a ne da nas uspavaju. Potreban nam je ubrzani privredni ( i društveni) razvoj, na osnovu novog modela. On se može ostvariti zajedništvom, medjusobnom saradnjom i uvažavanjem, koji su nam potrebniji nego ikad. U tome je posebno važno shvatanje da ništa nema „okačeno o nebo“. Sve se mora stvoriti, pa tek onda podijeliti. Veličina kolača odredjuje potencijale raspodjele. A za krunu svega predloženog podsjetimo se na Marksov ( vječno vladajući) stav: „ bez proizvodnje nema potošnje“. Ta misao mora biti prisutna svakom našem gradjaninu, a na državi je da se bavi uslovima i pretpostavkama za njeno ostvarivanje.

Autor je Predsjednik Saveza Ekonomista Crne Gore

Scroll to top