Categories
Aktivnosti udruženja članova SECG ZA SLIDER

Prof. dr Božo Mihailović, intervju za Pobjedu: Integralne umjesto parcijalnih reformi

  1. Kako ocjenjujete trenutno stanje u crnogorskoj ekonomiji?

Crnogorska ekonomija je u veoma složenoj situaciji, posmatrano u cjelini. Tu činjenicu moramo veoma  serizno prihvatiti I usmjeravati sve resurse da se problemi brže rješavaju. Pandemija je ostavila ( I dalje ostavlja) velike posledice na našu ekonomijuprivredu ( i društvo) u cjelini. Ova opšta ocjena  proizilazi iz više statističkih podataka I informacija,  o pojedinim makro-ekonomskim kategorijama. Navešću  samo neke od njih:

  • Broj zaposlenih ( kao pokretačke snage svih procesa!) je opao sa 210 hiljada prije dvije godine, odnosno 183 hiljade ( priosjek januar- avgust) 2020. godine na 152 hiljade u istom periodu ove godine ( indeks 83,4);
  • U privredi radi  svega oko 100 hiljada zaposlnih, dok je u državanim službama  zaposleno oko 55 hiljada;
  • Broj nezaposlenih se znatano povećao I iznosi oko 55.000 ( podaci se veoma razlikuju, zavisno od izvora – Monstat ili Zavod za zapošljavanje);
  • Odnos izmedju broja penzionera I broja zaposlenih je dugoročn nepovoljan a sada je:   1:1,28  ( na jednog  penzionera  je  nešto manje od 1,3 zaposlena, uključujući I  državnu administaciju). Manje je zaposlenih u privredi nego što imamo penzionera!);
  • Realni sektor se nije značajnije oporavio, posebno u oblasti poljoprivrede. Industrijska proizvodnja je u tekućoj godini ( prvih osam mjeseci) zabilježila rast od oko 8%, što je nedovoljno u odnosu na pad u prethodnoj godini;
  • U blokadi je oko 19.hiljada preduzeća I preduzetnika (sa oko 850 mil. eura, što je oko petine BDP);
  • U prvih osam mjeseci tekuće godine izvoz je iznosio 266. mil. eura, doka je uvoz 1,6 milijardi eura. Pokrivenost uvoza izvozom je 16,6%;
  • Neto direktne strane investicije su, u periodu januar- avgust 2021. godine, bile 314. miliona eura  I manje su u odnosu na isti period prošle godine za 1,8%;
  • Spoljni dug je 3,6 milijardi eura, a unutrašnji 426 miliona eura I
  • iznosi 76% BDP;
  • Kamatne stope su I dalje visoke I demotivirajuće djeluju na investiranje;
  • Inflacija se snažno zahuktava, prijeteći poznatom spiralom ( potrošačke cijene, su prema oficijelnoj statistici, u prvih osam mjeseci ove godine,  povećane 2,9%, a poslednjem  mjesecu 0,5%. Gradjani porast cijena osjećaju mnogo više od  navedenih podataka);
  • Potrošačka korpa u ovgustu tekuće godine iznosi 659. eura, a prosječna zarada 532. eura ( nedostaje 127. eura)

Oporavak naše ukupne ekonomije I životnog stadnarda mora biti  gradjen na osnovu tzv. realne ekonomije u četvorouglu: poljoprivreda, energetika, turizam I sitna industrija, koje se prožimaju digitalizacijom, kao osnovnom infrastrukturom.   Usluge će se tada posledicčno I, primjereno  datom stanju,  adekvatno razvijati.

  1. Kako komentarišete mjere reforme poreske politike koje je kroz tzv. Maršalov plan predstavio ministar finansija Milojko Spajić? Koliko je realno najavljeno povećanje zarada?

Naša ekonomija je sazrela za integralnu, a ne parcijalne reforme I promjene. Ona treba da se zasniiva na povećanju “društvenog kolača”.  Promjene u njegovoj raspodjeli mogu biti posledica samo povećanja bruto domaćag proizvoda ( I ostalih makro-ekonomskih agregata). Najnoviji podaci  pokazuju  da je naš BDP u drugom kvartalu ove godine iznosio 1,128  milijarde eura ( tekuće cijene). Medjutim, kada se sagleda njegova struktura sa stanovišta dva osnovna agregata: lična potrošnja koja iznosi 890. miliona ( ili  približno 80%)   I potrošnja države od 237. miliona eura ( oko 20%), postavlja se pitanje prostora za povećanje lične potrošnje.  Umjesto toga moramo se okrenuti njegovom povećanju, pa onda I više dijeliti.  Krucijalno je pitanje: kako povećati zarade   sa postojećom privrednom strukturom?  U ekonomiji se ( pozitivna) čuda ne dešavaju preko noći niti ima čarobnih štapića! Da li se treba podsjetiti na Marksovu osnovnu tezu:” bez proizvodnje nema potrošnje”. I ne samo ovaj put, nego u svim slučajevima- od porodice do države!

Sve nove ideje treba ohrabriti I početno podržati, ako vode privrednom I društvenom  razvoju I boljitku gradjana.  One treba da budu  detaljno prezentirane stručnoj I široj javnosti, sa nagalskom na pozitivne efekte, koji se od njih očekuju.  Posebno treba čuti mišljenje  domaćih I medjunardonih eksperata  I renomiranih institucija (Svjeteske banke, Evropske bankeza obnovu irazvoj  I drugih).  Neophodno je, na osnovu prakse, upozoriti da može biti dugi put od dobre ideje do njene realizacije. Takodje, stalno treba biti prisutno pitanje: šta ako nastanu problem u realizciji? Staro pitanje alternative: šta, ako…?

Poreske politike  su “izvedene” I njima se rješavaju odredjeni ciljevi I zadaci. One su sredstvo, a ne cilj.  Mjere poreske politike   se mogu kreirati kao dopuna ostalim oblicima reformi.  U okviru integralnih reformi, promjena poreske politike može biti samo koristan segment, ako se  adekvatno kreira.  Uzgred, teško mogu dovesti u vezu naziv ( Maršalov plan) sa promjenama u oblasti  visine zarada I finansiranja zdravstva, makar, na osnovu  raspoloživih informacija. Lični je I profesionalni satav  da   vjerujem računici, podatku, analizi, modeliranju, kreiranju potencijalnih scenarija…, pa tek onda donositi zaključke I primjenjivati  rješenja, koja su u nadležnosti države.  Dostupne  informacije, otvaraju prostor za više pitanja u ovoj oblasti, kao naprimjer: kako će se povećanje zarada odnosti na trošlove poslodavaca ( posebno mikro preduzeća);  kako će se kretati progresivne stope oporezivanja I u kojim skalama; koliki će biti porezi na dobit I   da li će to biti demotivirajući faktor za  postojećeu privredu I buduće investiture; da li će  povećanje akciza na proizvode štetne po zdravlje ljudi   biti dovoljno za “pumpanje razlike u budžetu”? Itd…Razumijem namjeru da se smanji siva ekonomija, ali se opravdano postavlja pitanje uloge inspekcijskih organa. Siva ekonomija se suzbija intgralnim državnim mjerama, što je već  pokazano u oblasti duvanskih proizvoda.

Pored navedenog,  pitanje je vremena, s obzirom na  razmatranje I usvajnje budžeta, I objekivne okolnosti da se sve  najavljene promjene moraju zakonski uobličiti.  Sve to treba dovesti u vezu sa blagovremenim usvajanjem novih zakonskih rješenja u  Skupštin Crne Gore.  Isto tako mogu se identifikovati još neka pitanja, kao: da li je sve to sada izvodljivo?  Da li je trebalo ići postupno -po fazama?  Da li je trebalo uključiti  struku I nauku I izvšiti modeliranje ( model služi kao krojaču  papir, umjesto štofa!) novih rješenja? Da li su bili potrebni okrugli stolovi ekonomista, privrednika, predstavnika države? Nama treba više saradnje, razumijevanja I poštovanja struke u svim oblastima.

Razumljive su pozitivne reakcije sindikata I (djelimično) poslodavaca. Svako ko nešto dobija, neće da odbija! To je “prirodna”  I istorijska zakonitost.

  1. Mislite li da se može iz drugih izvora nadoknaditi 187 miliona eura, koliko je država do sada prihodovala od doprinosa za zdravstveno osiguranje? Je li ukidanje ovih doprinosa dobro rješenje?

Oprez I prethodne analize moraju biti podloga I za ovu kompleksnu I radikalnu  odluku. Sve je “dobro” na osnovu odredjenih prepostavki,,; biće “lose”, ako se one ne ostvare. Važi I ovdje prethodna ocjena: dobro je za  one koji se oslobadjaju od tog doprinosa. Ipak, mora se imati u vidu,  makar nekoliko dilema: prvo, odakle će se tolika sredsva obezbijediti u budžetu – iz kojih ( novih) izvora? Drugo, da li će ta sredstva biti dovoljna za funkcionasnje našeg zdravstvenog sistema( u uslovima daljeg djelovanja kovida I postojećih dugova)? Podsjetimo,   izdaci budžeta, za prvih sedam mjeseci ove godine,  su bili 1,1 milijardu eura, a prihodi 982 miliona( aktuelni fiskalin defici je 3%, prema 10,2% u prethodnoj godini).   Treće, I najvažnije,  da li će se novi model pozitivnio odraziti na naše gradjane u boljem  I sigurnijem ostvarivanju zdravstvene zaštite? Otvorenih pitanja ima još,  a  odgovor na  njih se može dati samo analizama, realnim pretpostavkama I  nepristrasnim zaključivanjem. Sve je dobro ili lože u odredjenim ekonomskim okolnostima. Podsjetimo, da je I put u pakao popločan dobrim namjerama!

  1. Kako vidite formiranje novog državnog preduzeća Montenegro works, koje će se, kako je najavljeno, baviti kontrolisanjem rada i reformi drugih državnih preduzeća?

Vrlo je intersantna motivacija za njegovo formiranje u uslovima kada već postoje organii upravljanja ( odbori direktora, skupštine)u preduzećima sa potpunim ili većinskim državnim vlasništvom. Logično, država ima ingerencije da preko kadrova, koje postavlja,  može da ostvari potrebnu njihovu efikasnost.  S druge strane, koliko je meni poznato, taj način upravljanja I kontrole nije predvidjen  postojećim zakonskim rješenjima u oblasti privrednog prava.  Opravdano se može postaviti pitanje da li će takav oblik nove centralizacije uticati na njihovu ( državnih preduzeća) povećanu efikasnost ili će samo biti  dopunski trošak države ( od pola miliona eura). Ko ovo novo preduzeće  kontroliše? Kome menadžment I odbor direktora odgavoraju?  Da li je to pokušaj ispravljanja često upitnih rješenja u odborima direktora, na bazi partijskih ključeva, koji se već pokazao neefikasnim? Uostalom, da podsjetim da su se iz pojedinih ministarstava već ranije usprotivili takvom “subordinatrujećem”  modelu upravljanja državnim preduzećima!

  1. Kakve su vaše procjene rasta BDP-a u ovoj i narednoj godini?

Treba se prvo podsjetiti na visoke stope privrednog rasta crnogorske ekonomije, prije izbijanja korona virusa. One su  u periodu od 2017-2019. godine  bile gotovo 5% ( realne),  sa dostignutim BDP  od  4,9 milijardi eur ili gotovo osam  hiljada po stanovniku. U  2020 godini  je došlo do njegovog drastičnog smanjenjea za  15,3%. U prvom kvartalu ove godine  ( u odnosu na prethodnu ) bila je negativna stopa rasta od -6,4%, da bi u drugom kvartalu ostvaren rast od 19,3%. Treći I četvrti kvartal će imati znatno niži rast, zbog  naše privredne strukture ( sezonalnost turizma).

Renomirane svjetske institucije mijenjaju (u vremenu)  prognoze rasta (u toku godine) I često se medjusobno se razlikuju u predvidjanjima. Tako Svjetska banka predvidja rast od 10,8% do kraja godine, a MMF   rast od  7%. Velika razlika u prognozama upućuje na zaključak o složenosti prognoza u uslovima aktelnog stanja u regionu, pa I svjetskoj ekonomiji, posebno tokom djelovanja pandemije. Prognoze se zasnivaju na istorijskim podacima,   odredjenim prepostavkama I odgovarajućim ekonmetrijskim metodama.

Veoma je teško dati prognozu našeg rasta za sljedeću godinu. Poželjan rast je bi bio ne niži  od  5-7%, u odnosu na ovu godinu.

  1. Koliko će, prema Vašem mišljenju, biti potrebno crnogorskoj ekonomiji da se oporavi od pandemije koronavirusa?

Naša ekonomija je počela sa oprovakom u ovoj godini, naročito zbog  prihoda ostavrenih u turizmu ( preko 700 miliona eura).  Pozitivni rezultati se moraju nastaviti u realnom sektoru kao cjelini.  Opporavak zavisi od  najmanje tri grupe faktora: prva,  stanja u ekonomiji regiona I šire; drugo, od rezultata borbe sa pandemiijom I treće našeg rada ( “rad, red I disciiplina” kao staro trojno pravilo). Sa sadašnje distance  ( I raspoloživih podataka) može se predvidjeti da će oporavak trajati  najmanje sljedeće godine, ali je realnije da će biti  dvije – tri  godine.

  1. Šta očekujete od budžeta za narednu godinu u pogledu kapitalnih investicija?

Budžet u tekućoj godini je usvojen,  poslije  više odgadjanja,  u junu  na iznos od oko 2,5 milijarde eura, sa kapitalnim budžetom od oko 214 miliona eura..   Za očekivati je da za narednu  bude  usvojen u zakonskom roku I da se značajnije ne razlikuje  od aktuelnog. Naravno, prvo treba projektivati prihode I ravnati se u potrošnji prema njihovom realnom iznosu.  “Tekuća potrošnja iz tekućih izvora”, kao pravilo koje treba poštovati.  Izuzetak od toga može  (I mora)  biti  kapitalni budžet I ulaganja u poljoprivredu. Kapitalni budžet treba  da iznosi najmanje 10-12% BDP. Crna Gora treba da  ostane atraktivna  investiciona destinacija, ne samo u  sljedećoj, već u narednih nekoliko godina.  S obzirom na nisku akumulativnost, investicije su glavni  pokretač  daljeg  našeg ukupnog razvoja I novih radnih mjesta. Isto tako moramo biti preuzetničko društvo  – proklamovani  stav koji se nalazi u zasjenku ( iz više razloga),  a koji treba da budu predmetom posebne analize.

ŠTA JE MARŠALOV PLAN?
(Džordž) Maršalov plan je donijet davne 1947. godine( 12. jula) i realizovan je u naredne četiri godine. Zanovan je na ideji pomoći SAD-a  u 15 zemalja Zapadne Evrope ( službeno nazvan Plan evropske obnove), Turske i Grčke u funkciji obnove  ekonomije od posledica Drugog svjetskog rata. On je, u osnovi,  imao dvije komponente: a) pomoć i b) investiranje.  Plan je iznosio tadašnjih 13 mlrd.USA $ ( sadašnjih oko 14 mlrd.) , u odnosu na godišnji BDP od  268 mlrd. Smatra se da je njgovom realizaciom amerikanizovana evropska privreda u tehničkom i upravljačkom segmentu.

SSSR- je tako bila pomoć ponudjena, uz uslov da izvši odredjene sistemske promjene, što je odbijeno. Njegov korisnik nije htjela da bude ni Jugoslavija, ali je kasnije dobila odredjene pomoći.

U junu  2021.  godini donijet je Maršalov plan  u oviru   EU, kroz fond za obnovu,  u iznosu od 750 mlrd. eura, kako bi se obezbijedila ekonomska i politička stabilnost od   djelovanja pandemije.